PIŠE: MILOŠ RAJKOVIĆ
Krilatica „sve teče, sve se mijenja” zvuči dobro, ali - da li se ona može primijeniti na političku scenu u Crnoj Gori poslednjih 25 godina?
Nažalost, NE!
S jedne strane, jedan čovjek, jedna partija, desetine kumova i prijatelja, vile, milioni, neograničena moć, korupcija, bahatost i ubjeđenje – DRŽAVA, TO SAM JA. To su moji ljudi, država - to je moja partija!
S druge strane, NAROD: Nas nekoliko stotina hiljada građana koji smo siromašni ili na ivici egzistencije. Mi koji se borimo za promjene, mi koji hoćemo novu, modernu i normalnu Crnu Goru. Jer, ovo više nije borba protiv jednog čovjeka, već sukob ideja i vizija. Naroda i odnarođenih.
Konstantno se barata floskulom da padom ovog sistema nestaje i država. O tempora, o mores! Crna Gora je naše ognjište, naša jedina država i tu smo stavili tačku 21. maja 2006. godine. Prodavanje priče o apokalipsi koja slijedi nakon pada Odnarođenih je samo za one koji neće i ne žele da vide.
Sjećam se, te godine sam bio dječak koji je bio malo više zbunjen, nego svjestan činjenice koju su mi govorili roditelji i prijatelji: Ovo je naša država i voljeli bismo da bude nezavisna, ali ne želimo da bude privatna!
Sada, deset godina kasnije, u potpunosti razumijem poruku. Crna Gora je nezavisna, ali privatna država. Nas Crnogorce, Srbe, Bošnjake, Albance, Hrvate i sve ostale ujedinio je jedan cilj - borba protiv visokog, uglađenog, a iznutra potpuno praznog. Već ste ga zamislili?
Razmislite ponovo. To je PRAZAN FRIŽIDER!
Što vam lako pokazuje da su asocijacije za zajedničkog neprijatelja i njegovu pogubnost uvijek išle na pogrešnu stranu. Ne, nije ON, već neko čija je praznina pogubnija. Frižider.
Udružile su nas zatvorene fabrike, siromaštvo, razorena ekonomija, nepotizam, korupcija...
Građanska opozicija se bori za slobodnu i pravu, pravednu Crnu Goru. Ne želimo novog diktatora.
Danas, imamo sistem u kojem ključna mjesta dobijaju djeca ministara, direktora, crnogorskih tajkuna i milionera bliskih vlasti, koji su svaki dan bogatiji, a narod Crne Gore je sve siromašniji. Naše ujedinjenje je i naša želja da u naš tim privučemo i dobre i poštene ljude, koji su dosad podržavali DPS. U njihovom taboru postoje vrhunski ljekari, učitelji, radnici, poljoprivrednici... I njima je mjesto s nama, jer u brojnosti je prednost!
Nova Crna Gora će biti jaka država, koja će imati nezavisne i nepristrasne institucije, dobro obrazovanje, pravu konkurenciju koja će se manifestovati tako što će najbolji pokrivati ključna mjesta. I najvažnije - efikasnu kontrolu, jer bez takve kontrole nema vladavine prava i bogate i uspješne države.
Na kraju, važno je da smo mi, građani ove zemlje, svjesni činjenice da odgovorne države i prosperitetna društva ulažu u mladost i budućnost i zbog toga treba gledati pravo, jer da se htjelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku.
Zato vas pozivam da svi budemo hrabri, jedinstveni i da podržimo mirne, demokratske promjene. Zbog svih nas, zbog naše jedine kuće, države Crne Gore, zbog onih koji su tu i onih koji će tek doći. Jer, čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo, nego kuda idemo!